Posljednja Kristova noć - GETHSEMANA

Posljednja Kristova noć na ovome svijetu - GETHSEMANA

Stigla je posljednja noć Isusova života na ovoj zemlji, bolna, strašna... smrtonosna, krvavi znoj od neizmjerne patnje...
Sutra će ga ubiti, mučiti, razapeti ... a naši će ga grijesi prikovati na križ...Isus to već zna...kao osuđenik čeka smrt, kad svane...stati na vješala, pod vješala...Smrt je nezadrživo se približava i okružuje Isusa...nemilosrdno, nasilno grabi život njegovom mladom, zdravom tijelu, iako bi tijelo živjelo još mnogo godina.Tijelo i duh odolijevat će okrutnom napadu mračnih kandži smrti.. .ali na kraju mora podleći...
Ova sveta noć je najvažnija od svih tajanstvenih, svetih noći i ima izuzetnu snagu i moć koja proizlazi iz patnje Sina Božjeg... Te noći Isus je u okrutnim mukama svoje duše odlučio prihvatiti kalež trpljenja do kraja...i tako ispuniti svoje poslanje...Ova je noć i kamen temeljac našeg spasenja...Na Veliki petak tu je odluku ispunio.
A Isus zna... da ima samo kratko vrijeme slobode... jer Juda već ide s vojnicima da Ga zarobe... Posljednje minute prije početka Kalvarije, koja će završiti posljednjim krikom na križ... Zadnja ponoć i počinje noć.. .Moj izdajica...dolazi...

Završio je 12. nisana, četvrtak, 6. travnja 30. godine. i 3790. godina od stvaranja svijeta-Židovi. godine.Posljednja večera je završila i Isus je sa apostolima otišao u Getsemanski vrt,gdje su trebali prenoćiti.Ljudi su u to vrijeme bili skromni,stirali su svoje ogrtače na zemlju,oblačili se i spavali na zemlji.. .bez kreveta, sofe, kauča...gola zemlja ...trava....Bio je to voćnjak obrastao starim maslinama i to je bilo mjesto tišine i odmora, gdje je Isus volio odlaziti...jer tu je bilo mir i tišina te je mogao neometano moliti.Vrt je vjerojatno pripadao učeniku, mladom Marku, koji će kasnije, također će u svom evanđelju opisati sjećanja na svoj život s Isusom i apostolima.Izvorno je vrt pripadao Markovu ocu , a nakon njegove smrti mladom Marku i njegovoj majci.Tako je Marko uvijek rado ponudio vrt Isusu, kad god je htio tamo otići.Izvorno je ime vrta bilo kao -preša za masline (Gaṯ-Šmānê).
Isusovo lice je izblijedjelo, bilo je modro od unutarnje boli.Nije mogao stajati...htio se moliti svome Ocu na nebesima...od velike boli pao je na zemlju...

Tu se Isusu pred očima otvorila budućnost...vidio je kakva ga patnja čeka, iznutra je već osjetio udarce biča, njegovo ispitivanje i batinanje...zatim je vidio bljeskove slika s njegova križnog puta, pribijanje na križ i užasna smrtna agonija...Sve je to čekalo...
I vidio je druge prizore... vidio je svjetsku povijest i more i more ljudi koji će ga jednog dana slijediti i vjerovati u njega... On je vidio njihove duše... koji bi našli spas i blaženstvo u Njegovom imenu...
Ali također je vidio drugi svijet...Sotonin svijet...njegovu vladu i njegovo ogromno mnoštvo slugu koji će ove noći pokušati uništiti njegovo djelo i crkvu koju je osnovao...Vidio je strašne ratove, progone, ubijanje nevinih ... strahote posljednjih dana svijeta, kada će dobro biti definitivno odvojeno od zla... Vidio je to mnoštvo bogohulnika, zločinaca, ubojica i svih onih koji ubijaju život u ljudskim dušama. Vidio je te duše kako pate u Predpakao... duše praotaca i predaka-Abrahama, Izaka, Jakova, Josipa i drugih pobožnih duša... svi čekaju njegovu pobjedničku borbu i poraz smrti i otvaranje vrata Hada i oslobođenje napaćenih duša cijelog Starog zavjeta...

Njegova unutarnja bol je dostigla vrhunac da mu je cijelo tijelo drhtalo i izbijao smrtonosni krvavi znoj...stručno nazvana hematotodroza...kada je ljudsko tijelo iscrpljeno do smrti, sitne, terminalne žile pucaju i krvare... Pun je mjesec obasjao
i obasjao izmučeno Isusovo lice...koje se u boli pretvorilo u strašnu, zastrašujuću, krvavu masku smrti...

odricanja i progonstva i sramotne smrti...Urazumi se Isuse...ovdje si na zemlji a ne u slatkom nebu...ovdje vrijede moji zakoni i moje pravilo...Urazumi se napokon...i počni živjeti ... kako živjeti...Želiš li preuzeti sve grijehe cijelog čovječanstva na sebe...? to je nemoguće... ni cijela zemlja ne bi mogla podnijeti to more grijeha...

Skini se satano...dobro znaš da ćeš jednog dana biti poražen i ovaj svijet je privremeno u tvojoj vlasti.Bio si jednom na nebu...kao svijetli anđeo...ali bio si ponosan i pobunio si se protiv Nas ...a bilo je prije stvaranja vremena...tada više nećeš dobiti milosti..bit ćeš zauvijek osuđen...Ali ovi jadnici, s besmrtnom dušom, mogu dobiti slobodu i spasenje...Ti nikad više neće dobiti..proklet si zauvijek i hoćeš ljudima otimati i otkinuti njihovu besmrtnu dušu sliku Nas /Božju/.Samo će te masa prokletih duša zadovoljiti neko vrijeme jer sretan si što oni će patiti kao i vi.Tako pokušavate poniziti i uništiti Boga i svjetlost...kad uništavate besmrtne duše...

Isuse...ti si potpuna budala,luđak...ako želiš potvrditi svoju ljubav u ovom svijetu...ja vladam ovdje.Ustanovit ćeš svoju crkvu...ali ja ću se infiltrirati u nju, ispunit ću je zabludama, lažima, koje ću kao istinu uzdići, ljutit ću ljude zbog riječi... jest će, mrziti, proklinjati, ubijati i hvaliti se kako Ti vjerno služe... Uništit ću ga od iznutra i izvana... pokrenut ću progonstvo, ubijat ću tvoje kršćane s radošću i unakazit ću tvoju spasonosnu crkvu iznutra, postavit ću tamo svoje vjerne sluge, koji će poučavati i propovijedati protiv tebe... odvući naivni narod u propast...u svoje kraljevstvo.Sve ću ih kupiti...Dat ću im bogatstvo,tjelesne užitke kojima se nisu hvalili...pa njihove ću vezati i vezati za sebe...One sluge tvoga Boga, cijeli život će igrati lažnu komediju, pretvarajući se da Te vole i vjerno drže Tvoje zapovijedi... ali u stvarnosti će mi služiti..lovit će bogatstvo svijeta, posjede, novac, moć, karijeru, tjelesne užitke... bit će ponosni, lažni, sposobni izdati i prodati čak i vlastitu majku da bi imali novac i moć... i onda prije smrti, igrat će teatar žaljenja, tako da još uvijek imaju raj... pored svog odvratnog, naopakog, lažnog, udobnog života... Chachacha... sotona se smijao reskim urlanjem, sve dok lišće tresle su se stare masline...

Gledaj...pokazat ću ti posljednja vremena svijeta...vidiš mnoštvo koje me slavi i pjeva: slava sotoni...a gdje su tvoje sluge? vidiš te zatvore i skloništa..boje se izaći...zatočio sam Istinu u duboko podzemlje...i svijetom sam širio samo zlo,nemoral,oholost,laži i želju za bogatstvom...Ti vidi te vladare svijeta.. .oni su moji...oni me vjerno služe...oni uništavaju i ubijaju tvoju crkvu...čak i tvog budućeg nasljednika na kraju vjekova, sa svojim slaviteljima...on također bit će moj...vidiš da si nemoćan...a ja sam pravi vladar svijeta...

Gubi se sotono...jednog dana bit ćeš poražen a s tobom i svo tvoje zlo i laži...
Začuo se užasan vrisak i tamna sjena je nestala...

Isus je jecao u boli i agoniji... raširenih ruku gledao je u nebo... Naprežući sve svoje posljednje duševne snage, Isus je krvavom molitvom zavapio u nebo... Abba, Oče... Sve je moguće za ti... Ako možeš...preuzmi ovu čašu patnje od mene...molio je Isusov glas...ali onda ozbiljno dodao...Ali ne moja volja...nego Tvoja...Moja Oče nebeski...neka bude...Isus je pao na zemlju raširenih ruku...
Jednom davno, nedaleko od prije 2 tisuće godina, jedan drugi čovjek je podnosio tešku žrtvu..Abraham njegov sin.. ..
Isus se prepustio svojoj sudbini i poslanju.On je poslan na zemlju da oslobodi ljude od zla i đavla i spasi njihove duše, koje su odbačene od prvog grijeha djedova i baka...i morale su na sebe preuzeti... grijesi cijelog svijeta, svih ljudi koji žive u svim vremenima... Otvoriti nebo... koje je do tada bilo zatvoreno...
Noć je uvijek bila važno vrijeme u povijesti spasenja, kada je Bog intervenirao u povijest svijeta i živote ljudi... Noću je Jakov usnio čudan san... noću je Abraham molio i dobio obećanje da će biti otac velikog naroda... noću je hodao anđeo smrti po Egiptu, noću su stari, slavni proroci Ezekiel, Daniel imali vizije... U tišini noći, Isus je rođen u Betlehemu, u noći Josip je usnio san... da pobjegne u Egipat...

I sada ova posljednja noć donosi konačnu odluku...između ljubavi i mržnje...zauvijek će se ispuniti 13. 30. nisana-Veliki petak 7. 30. travnja. Na ovaj dan će se roditi ljubav i mržnja i oni će biti jedni s drugima boriti se zauvijek.. do posljednjeg dana svijeta...
Isus je proživio najtežu agoniju boli koju je čovjek i Bogočovjek mogao doživjeti Bila je to najvažnija noć u povijesti čovječanstva , kada je Isus u strašnoj muci unutarnje boli odlučio prihvatiti volju svoga Oca na nebu...
Isusova bol i tjeskoba su dosegle vrhunac... čeznuo je za malom ljudskom utjehom... otišao je apostolima.. .tko je zaspao...
Petar, koji je drijemao, čuo je zvuk koraka..otvorio oči i vidio Isusa kako stoji pred njim...Šimun spava?Zar nije mogao ostati budan barem ovaj sat?Bdijte i molite da se odupru kušnji... Duh je spreman...ali tijelo je slabo...
Isus je opet otišao, bio je tužan što su apostoli spavali u ovom najtežem času...
Isusu su pred očima bljesnula sjećanja...kad je bio mali...vidio je Mariju i Josipa s njim...čak i kad je bio izgubljen na hodočašću i bio u hramu poučavajući pismoznance...čak i trenutak kad je Josip je umirao...čak i Ivanovo krštenje u Jordanu..zatim 3 godine učenja i propovijedanja...kada ga je mnoštvo slavilo, veličalo...uskrsnuće mladića iz Naima, kćeri Jairove u slavnu uskrsnuće Lazara iz groba...Posljednja večera i lažni,otrovni pogled Jude..koji je nestao...to je bio Isusov život...koji će zauvijek staviti besmrtni pečat na ovaj svijet...sjećanja uvele kao uvele ruze...
Isus se probudio i opet molio... Opet je jecao i tugovao... Grčevi boli bili su poput rezanja noža... Isusova je duša neizrecivo patila... Isus je osjetio ledeni dah smrti... već je stajala u blizini... njena crna krila su vjetrala u Isusa... Isus je bolno gledao i tiho šaputao... Znam... Moram... Bauk smrti je nestao...
Zapuha hladan vjetar i zašušti mlado lišće masline...Isus pogleda i ugleda svjetlo koje stoji kraj debla stare masline...bio je to anđeo...stajao je šuteći i šuteći pred boli Isusovom. Anđeo nije ništa rekao...bio je tužan i potišten, šuteći je gledao Isusovu patnju... Anđeo je svojom prisutnošću htio ugoditi Isusu, ohrabriti ga i prodati poruku nebeskog Oca.Ali legije sv. nebeske, anđeoske vojske nisu došle... koje bi oslobodile i obranile Isusa... Ništa se nije dogodilo... sve se odvijalo normalno ... Isus je ostao sam sa svojom patnjom... morao je preživjeti najveće poniženje.. .koje je sam Bog Sin mogao podnijeti...Na njegovim ramenima ležao je cijeli svijet i svi ljudi sa svojim grijesima.Teret je bio nepodnošljiv i nezamisliv.. .

Mjesec, slabi glasnik noći, već je prošao dio svog noćnog puta, vječnog, vječnog, ploveći nebeskim svjetovima.Isus kao Bog bio je i gospodar cijelog stvorenog svijeta... svih zvijezda, treptajućih. galaksije, golemi, tajanstveni svjetovi, izgubljeni u beskrajnim prostranstvima tajanstvenog svemira...Isus je pogledao u nebo i vidio svjetlucave zvijezde, beskrajne, daleke svjetove...zvijezde su slabo sjale jer je svjetlost punog mjeseca zasjenio ih.
Zahuktala je noćna ptica... Začuo se reski, zloslutni glas kukavice...
Isus je molio i čekao.Bili su trenuci čekanja na izdajicu Judu... i zadnjih 14 sati Isusova života na ovoj zemlji.

Isus se vratio zaspalim apostolima...Evo, došao je čas kad će se Sin Čovječji predati u ruke grešnika...Došao je onaj koji me izdaje...
Iz podnožja planine već su se čuli glasovi i vidjela svjetla baklji...Juda je poveo vojnike u Getsemanski vrt...

Getsemany